Naš je život neraskidivo povezan s prirodom i svjesni smo, da je kvaliteta tla u kojem uzgajamo naše usjeve vrlo važna. Kao rezultat toga, naša se priča razvijala godinama, koju vam opisuje Janko Pirc, samo jedan dio, kako djela ostavljaju posljedice. Zatim se odvijaju i akcije…
Zašto baš kanabis?
Priča je započela prije 27 godina, kada je umrla moja majka. Može biti, da je umrla zbog nedostatka odgovornosti medicinskog osoblja, može biti i da je razlog bio kirurške komplikacije tokom operacije. Četiri mjeseca nakon toga i moj je otac, od tuge umro. Moja bol zbog gubitka roditelja u vrijeme kad sam tek postajao neovisan i kad sam se spremao napustiti ugodno i sigurno ognjište, bila je toliko velika, da nikada neće nestati. Oba su mi roditelja u vrijeme smrti imala samo četrdeset godina, a ja sam tada imao devetnaest godina.
Budući, da sam tada izgubio povjerenje u konvencionalnu medicinu, i danas posjećujem liječnika samo kad moram - i tada me moraju drugi natjerati jer jednostavno ne želim ići.
Moja bivša partnerica bolovala je od multipleskleroze i uvijek smo tražili nekakve alternativne metode liječenja ili neka prirodna sredstva za ublažavanje boli. Stručnjaci iz područja konvencionalne medicine nikada nas nisu razumjeli, neki su čak zatvorili svoja vrata kad smo došli. Ipak, nikad nismo odustali.
Kada se 2010. godine razbolio moj mlađi sin Don, uložio sam posebne napore da pronađem rješenje, kako da mu pomognem. Moj sin je tijekom cijepljenja - zbog medicinskog nemara dobio adeno-virus. Medicinsko osoblje tada nije htjelo obaviti sve potrebne testove, kako bi saznalo, zašto se Don razbolio. Unatoč činjenici, da je imao visoku temperaturu (39°C) mog su sina poslali u kućnu njegu. Samo četiri mjeseca nakon što je Don pušten iz bolnice, dobio je dijabetes tipa jedan. Nastavio sam tražiti rješenje i tada mi je prijatelj rekao, da postoji biljka, koja bi mogla pomoći u poboljšanju zdravlja članova moje obitelji: ta se biljka zove konoplja.
Nikad prije nisam čuo za tu biljku i nisam ni znao kako izgleda. Odmah sam počeo tražiti dodatne informacije, koje se sada mogu lako pronaći na internetu. Ja sam proveo sate i sate prikupljajući informacije i razmišljajući o ponuđenim rješenjima.
Za multiplu-sklerozu, našli smo lijek, koji se zove Sativex, a za dijabetes su dobri rezultati viđeni s pripravcima, u kojima je što je moguće više kanabinoida. Počeo sam tražiti ljude, koji znaju gdje i kako mogu nabaviti te proizvode.
Prošlo je gotovo godinu dana, kako sam tražio neko rješenje, zato sam u međuvremenu odlučio sam posaditi kanabis i iz tog usjeva napraviti nekakve pripravke. 2012 godine kupio sam sjemenke preko interneta i posadio ih u okolini kuće. Iz sjemenki su izrasle neke lijepe biljke, koje sam pažljivo štitio i uzgajao u našem vrtu, među ostalim povrćem. Onda je jednog dana došla policija, odrezala mi sve biljke i odnijela ih sa sobom.
Nakon ovog događaja bio sam kriminaliziran i moja se obitelj počela raspadati. Tada sam zaista ostao sam.
Kada je 2013. godine počelo suđenje protiv mene, odlučno sam želio dokazati svoju nevinost i želio sam pokazati, da je sve, što su imali protiv mene besmisleno i neustavno. Moja ustavna prava prilikom optužbi nisu bila poštovana, a zakon je bio korišten u korist nelogičnih odluka suda, koje su bile protiv bilo kakvog zdravog razuma. Zakonodavna i izvršna vlast države donose odluke u korist nekih političkih lobija koji, stvarajući posljedice, utječu i na zdravlje građana ove zemlje.
Jednog dana sam dao intervju na „Radio Krka“ na ovu temu, kada mi se obratio Božidar Radešič iz društva ONEJ ("Društvo prekmurske inicijative", društvo za demistifikaciju konoplje, napomena prevoditelja). Ponudio mi je svoju ličnu potporu kao i pomoć svog društva, sve do moje konačne pobjede na sudu.
Osjećam veliku zahvalnost tom društvu. Stajali su uz mene u najtežim trenucima sudskog procesa - što se tiče medija, kao i mog privatnog života.
Na sudu nisam želio priznati nikakvu krivnju i tijekom ovog teškog procesa bio sam potpuno izložen medijima. Neki su se ljudi sa mnom složili, drugi nisu.
Pokušao sam i svojim svjedočenjem doći do oslobađajuće presude, svoju sam nevinost dokazivao i izjavama različitih medicinskih stručnjaka. Moj cilj je bio a i dan danas je isti, a to je, da zakon više ne stigmatizira ljude koji žele koristiti konoplju protiv boli ili drugih zdravstvenih problema. Konoplja je stoljećima poznata kao medicinska biljka, a njezina pravilna upotreba dovodi do savršene ravnoteže u tijelu.
24. veljače 2016. godine Vrhovni sud Republike Slovenije primio je presudu, broj II-K-53346 / 2012-93, u kojoj me je oslobodio i nije me proglasio krivim ni za jedno od navodnih djela.
Sada možemo svi u našoj prekrasnoj podalpskoj zemlji zasaditi ili posaditi biljku, koja ljudima diljem svijeta pomaže već tisućama godina ali je od strane vlasti stigmatizirana do krajnosti. Tu biljku zovemo konoplja. Za mene postoji samo jedna vrsta: Cannabis Sativa.
Moj je cilj ponuditi ljudima čiste i besprijekorne proizvode i razne pripravke iz kanabisa koje se uzgajaju na čistom suncu i na neokaljanom tlu. Ljudima želim pristupiti čistim dodatcima prehrani i ljekovitim pripravcima iz kanabisa, a moja želja je, da i moji Slovenci shvate, da konoplja nije narkotik, već biljka koja nas može osloboditi od određenih problema i zavisnosti i naše tijelo prirodnim putem dovesti u ravnotežu.
Ova je priča zaista mnogo dulja i ima mnogo pojedinosti, koje bi mogle postati javne i na neki drugi način ...
Janko Pirc
