POVIJEST - Konoplja Osvobaja

SVJETSKA POVIJEST KONOPLJE

Čovječanstvo ne živi u vakuumu. Naša priča isprepletena je s pričama bezbroj drugih vrsta, a kad biljke i životinje uvrstimo u dio našeg života, zauvijek mijenjamo naš način života i svoj životni put. Ako razumijemo njihove priče, moći ćemo lakše objasniti sopstvenu.

Ne postoji biljka koja bi imala tako složen odnos s čovječanstvom kao kanabis. Neobična priča o kanabisu nas prati kroz povijesno vrijeme ali se ne odvija paralelno s našim putem. Ona nas prati cik-cak linijom kroz naš put, ponekad kanabis potpuno nestaje i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo, često i iz potpuno novog smjera. Kao što je normalno, priču počinjemo na samom početku.

KINA

Kanabis je vjerojatno razvijen u središnjoj Aziji, gdje je bio jedan od prvih biljaka koje su uzgojili zbog vlakna. Za pamuk iz Indije i lan s Mediterana prvi put se pročulo tek 1000 godina kasnije. Kanabis je bila jedna od niti koje su u ovoj fazi civilizacije okupljale zajednice. Ljudi već imaju domaće kulture (i kanabis) koje su im davale hranu, ali konoplja im je ponudila materijal koji je savršen za mnoge vještine, koje su tek učili. Ljudi su tražili supstance za svoju odjeću, kanabis je bio idealan jer su tada samo bogati mogli priuštiti luksuznu odjeću iz svile. Konoplja i dud (hrana svilenih buba) bile su toliko proširene dijlem zemlje, da je postala «Zemlja murve i kanabisa» sinonim za tadašnju Kinu.

Obilje dokaza iz grobova iz drugih mjesta diljem Kine govore o stalnom uzgoju azijskog kanabisa još od prapovijesti. Na 12.000 godina starom neolitskom nalazištu otkrivenom u Yuan-Shanu (u današnjem Tajvanu), pronađeni su ostaci jednostavnih, pješčanih posuda, čiji su uzorci bili ukrašeni uzorcima traka od konoplje, zajedno s urezanim kamenim probojcima sa kojima su mleli konoplju. Na mjestu kasnog neolitika (oko 4000. g. pne) u provinciji Zheijang pronađeni su dokazi o tkaninama od kanabisa i svile. Kada su vršili iskopavanja na mjestu Shang (1400.-1100. Pr. Kr.) u blizini sela Taixi u pokrajini Hebei, otkriveni su ostaci tkanja kanabisa, neki dijelovi spaljene konopljine tkanine i na 13 komada rastrgano blago od konoplje.

Više od 1000 pogrebnih predmeta pronađeno je na groblju Chou u blizini HsinTs'una u blizini An-Yanga. Osim zlata, svile, laka i drugih vrijednih predmeta, na popisu se nalaze i proizvodi od konoplje.

Pogrebni lijes, koji je bio od drvenih ploča, ojačan je bio konopljinim stezaljkama, koje su bile s lakom pričvršćene za lijes. Grobnica kasne dinastije Chou, pronađena u provinciji Shaanxi, sadržavala je brončane posude, oružje, žad, lonce i gusto izvezeni komad kanabisa. U drugim grobovima dinastije Chou iskopavali su brončane predmete koji su bili zaštićeni i omotani svilom i kanabisom.

Ponekad su stare knjige najbolji arheolozi, a neke daju dobar uvid u ulogu kanabisa u drevnoj Kini. Shu Ching (oko 2300. godine prije Krista) kaže, da je zemlja provincije Shantung "bjelkasta i bogata ... svilom, kanabisom, olovom, borovima i neobičnim kamenjem ..." i da su stanovnici doline Henan plaćali poreze svojim vladarima u konoplji.

Više od 1000 pogrebnih predmeta pronađeno je na groblju Chou u blizini HsinTs'una u blizini An-Yanga. Osim zlata, svile, laka i drugih vrijednih predmeta, na popisu se nalaze i proizvodi od konoplje.

Vojni vođe bili su zaštićeni kopčama koje su bile ušivene trakama od konoplje, a tetive za luk napravljene od konoplje nadmašile su bambus koji su prije koristili za odlučivanje o mnogim bitkama. Kanabis je zasađen oko svakog plemićkog dvorca, kako bi se konsolidirala zemlja.

Najstarejšo lekarniško knjigo, kar jih poznamo, Pen-Ts'ao Ching, so sestavili v 1. ali v 2. stoletju pred našim štetjem iz še starejših odlomkov, ki jih pripisujejo legendarnemu cesarju Shen Nungu (okoli leta 2300 pr. n. št.). Najstarija ljekarnička knjiga za koju znamo, Pen-Ts'ao Ching, izrađena je u 1. ili 2. stoljeću pr.ne ). U knjizi se spominje, da kanabis »oko rijeka i dolina u T'aishanu, ali sada ga možete svuda vidjeti.«

Shih Ching (Knjiga), zbirka od 305 pjesama i psalama, složenih između 1000 i 500 godine prije Krista, spominje trinaest puta proso, dvadeset puta dud i sedam puta konoplju. U prvom rječniku Shuo-ewn chieh-tzu, kojeg je stvorio Hsu Shen u razdoblju Istočnog Hana, pojavljuju se četiri verzije riječi ma (konoplja). Chi-chiu-pen, abeceda, sastavljena u 1. stoljeću prije Krista, koju su koristili, da bi naučili pisati i čitati, u jednoj rečenici navodi rižu, proso i kanabis.

Ove rane knjige ograničene su bile težinom i volumenom drvenih i bambusovih ploča za pisanje i visokom cijenom rijetkom, svilenog papira - zhije. Za vrijeme dinastije Han (207-220. Pr. Kr.) otkrili su, da bi mogli imati veću površinu za pisanje ako bi ih valjali i mješali zajedno s koricom duda. Povijest dinastije Hou-Han Shu stavlja izum papira u 105. godinu. i pripisuje je Marisi Cai Lun, šefu obrtnika za vrijeme vladavine cara Hei Dy. Arheolozi su otkrili stare uzorke konoplje iz razdoblja zapadne i istočne Hane u Xinjiangu, unutrašnjoj Mongoliji i Shaanxi, pa je Cai Lun, po svemu sudeći, kontrolirao obrtnike, koji su izrađivali papir, i istovremeno širili dobar glas o njemu. Kao što kaže poglavlje 108 u Hou-Han Shujuu, « on je demonstrirao proces Caru u prvoj godini Yuan-Hsinga i pohvalio njegove sposobnosti. Posvuda su koristili papir od konoplje.»

Neka arheološka otkrića potkrijepljena su pisanim svjedočanstvima Hou-Han Shuja. Iskopavanjem urušenih tornjeva čuvara u Tsarkhorteiju dobili smo primjerak papira koji je nastao u vrijeme Cai Luna. Drugi važni nalazi otkriveni su 1974. godine u grobnici u pokrajini Kansu. Iskopani komadi kanabisa bili su pričvršćeni sa tri sloja i drvenim trakama sa strane kola, koja su nekad vukli volovi. Možda su najstarije postojeće kopije papira, stvorene stoljećima prije Cai Luna, otkrivene u grobnici pokraj Xiana u pokrajini Shaanxi. Grobnica i predmeti nisu mlađi od vladavine Wu Dhija iz dinastije Zapadni Han (140-87. Pr. Kr.). Na groblju u Tirfanu u provinciji Sinkiang pronađen je izvadak iz Konfučijevog Lun Yuja (Analects), napisan na izbjeljenom papiru 716. godine p.n.e. Na istom mjestu nalazio se i prekrasan par cipela od konoplje, ušiven konopljinim vlasima. Godine 770. kanabis je ponovno pomogao čovječanstvu da poduzme sljedeći korak - tiskanje prve knjige, Dharani, zbirke molitva na papiru napravljenog samo od kanabisa.

Papir od konoplje je fleksibilan, snažan, sofisticiran i vodootporan, a zahvaljujući tim karakteristikama bio je cijenjen i korišten i za službene dokumente, knjige i kaligrafiju. U Hsin Thang Shu-u se kaže da je Sud dinastije Chin svakog mjeseca znanstvenike Akademije zalagao sa pet tisuća komada papira od konoplje. Iz papira od konoplje koje su radili u I-Chouu (sada Sichuan), sve knjige u Imperijalnoj knjižnici izrađene su u razdoblju Khai-Kuan (713.-742. Pr. Kr.).

Arheolozi su također otkrili nekoliko komada konopljinog papira iz drevne Koreje, uključujući i debeli, snažni, izbijeljeni i blještavi komad chi-lin porculana (papir iz kraljevstva Silla), koju su znanstvenici cijenili zbog iznimne kvalitete. Fei Fu Yu Lueh piše, da je i Mingov umjetnik Tung Chi Chang slikao na chi-lin chihu. Kanabis je u velikoj mjeri objavljen u Fan Sheng-chih shuju, raspravi o uzgoju biljka, koju je napisao Fan Sheng-chih oko 25 godina prije Krista. Sjemenke konoplje prvo su tretirali namakanjem u pripravku iz kostiju konja, omeja, dudovog svilca i ovčjeg gnoja. Iako Nan-Ch'i shu, povijest Južne Ch'i dinastije (od 470 do 502 p.n.e.) spominje pulpu sjemena kanabisa, upotreba sjemena kanabisa za hranu do 6. stoljeća doživjela je značajan pad. Tijekom vremena, zamijenjen je žitaricama koje nisu sadržavale toliko masnoće i uglavnom su zaboravili njegovu nutritivnu vrijednost. Kineski poljoprivrednici također su iz sjemena konoplje proizvodili tamnu boju za bojenje svoje odjeće.

Kanabis se pojavljuje i u povijesti kineske medicine. Poznati liječnik Hua Tuo (od 141. do 208. godine prije Krista) izumio je ma-yo (vino kanabisa) i ma-fei-san ( vrela konoplja u prahu), koje je pravio iz kanabisa i omeja, te ga je koristio za anestetike tijekom operacija. Pen T'sao medicinski priručnik svrstava «me» između yin (žena, chu-ma) i yang (muških, i-ma) tvari. Cesar Shen Nung rangirao je «chu» kao vrhovni eliksir besmrtnosti i savjetovao je Kinezima, da uzgajaju samo ženske biljke zbog svojih velikih prednosti za medicinu. Unutarnji protokol između dinastije Zhou (od 770. do 220. godine prije Krista) zahtijevala je od gostiju, da među ritualne darove uključe i ženske cvjetove kanabisa. Tijekom dinastije Qi (od 479. do 502. godine prije Krista) uklanjanje cvjetnih muških biljaka iz kanabisa bilo je spektakularan javni obred.

Jedinstvena konopljena vlakna su srž kineske kulture za izradu grnčarije. Kineski lak napravljen je od drvenog soka (Rhus verniciferas stablo), koji je prošao kroz komad konopljine tkanine, tako su ga čistili. Zatim su ga zagrijavali i miješali, kako bi se masa homogenizirala i zgusnula, a zatim su ga je nanijeli kroz jezgru vlakana konoplje. Iskopavanjem groba ranih zapadnih Hanana u Lao-fu-shanu u pokrajini Kiansi otkrili su više od 200 grobnih dodataka, uključujući i sedamdeset lakiranih posuda, među njima su bile i krilate čaše na plahtama od konoplje.

U 9. stoljeću, barbari (Indokina) doneli su caru na poklon tkaninu, za koji su tvrdili, da je napravljena od mirisnog kanabisa pročišćenog vodom. Na dvoru se to opisivalo kao nešto jako svjetlucavo i sjajno, koje je osvajalo i svojim slatkim mirisom. Uz to i uz pet različitih boja, konopljina tkanina tada bila je šarmantnija i ljepša od brokata iz naših središnjih regija.

izvor: Velika knjiga o kanabisu